Glasovne promjene: k → c, nepostojano a, nepravilne množine

Nastavci su pravilni, ali se kraj osnove ponekad mijenja. Tri pravila objašnjavaju gotovo sve.

1. Sibilarizacija: k, g, h → c, z, s ispred -i (množina muškog roda, dativ/lokativ ženskog roda):

	jednina	množina / D-L
radnik	radnik	radnici, radnicima
bubreg	bubreg	bubrezi
ruka	ruka	u ruci
noga	noga	na nozi

Izuzeci: imena i hipokoristici (baka → baki, seka → seki).

2. Nepostojano a: a između dva završna suglasnika nestaje čim se doda nastavak, a vraća se u genitivu množine.

N jd.	G jd.	G mn.
pas	psa	pasa
momak	momka	momaka
stranac	stranca	stranaca
djevojka	djevojke	djevojaka
pismo	pisma	pisama

Isto je i kod pridjeva: dobar → dobra, kratak → kratka. Završno l često prelazi u o: posao → posla, sto / stol → stola.

3. -ov- / -ev- u množini: jednosložne imenice muškog roda ga dobijaju (grad → gradovi, broj → brojevi, muž → muževi), duže ne (prozor → prozori, prijatelj → prijatelji).

Nepravilne množine: čovjek → ljudi, dijete → djeca, brat → braća, oko → oči, uho → uši, gospodin → gospoda. Djeca i braća se mijenjaju kao imenica ženskog roda u jednini (djece, djeci, djecu), ali glagol je u množini: Djeca su se igrala.