Piše se kako se govori: jedno slovo = jedan glas.
| slova | razlika | primjeri |
|---|---|---|
| č / ć | č je tvrdo, ć je meko | čaj, čovjek / kuća, ćup |
| dž / đ | dž je tvrdo, đ je meko | džep, džamija / međa, rođen |
| lj / nj | jedan glas, dva slova | ljubav, konj |
| r | može biti slogotvorno | prst, srce, Srbija |
Savjet za č / ć: č često dolazi od k (ruka → ručni, junak → junače), ć od t (brat → braća, platiti → plaćen, kratak → kraći), đ od d (mlad → mlađi, roditi → rođen). Dž se javlja uglavnom u posuđenicama: džep, džamija. Prezime na -ić uvijek se piše sa ć.
Jednačenje po zvučnosti u pisanju: sladak → slatka, vrabac → vrapca, težak → teška.
Ijekavica / ekavica: stari glas jat daje ije (dug slog) ili je (kratak slog) u ijekavici (bosanski, hrvatski, srpski u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori) i e u ekavici (Srbija): mlijeko / mleko, lijep / lep, rijeka / reka, dijete / dete, vjera / vera, mjesto / mesto, htjeti / hteti, vidio / video. U istoj porodici riječi dugo ije prelazi u kratko je: lijep → ljepši, dijete → djeca; iza suglasnika + r kratko je prelazi u e: vrijeme → vremena. Wortlo piše ijekavski.
Velika slova: malim slovom pišu se dani, mjeseci, jezici i pridjevi narodnosti (ponedjeljak, januar / siječanj, bosanski); velikim slovom stanovnici (Bosanac, Francuskinja) i Vi iz poštovanja u pismu.
Naglasak: ne piše se. Gotovo nikad nije na posljednjem slogu i vrlo često je na prvom: kuća, žena, jezik, Sarajevo. Dugo ije u rijeka, lijep izgovara se kao jedan dug slog. Tonovi (uzlazni / silazni) razlikuju se od kraja do kraja.
Prevodi riječi iz svog čitanja, ponavljaj ih karticama i vježbaj rečenicama s prazninama.
wortlo.com →