| vlasnik | m. / ž. / s. | primjer |
|---|---|---|
| ja | moj / moja / moje | moj grad |
| ti | tvoj / tvoja / tvoje | tvoja kuća |
| on, ono | njegov / njegova / njegovo | njegovo selo |
| ona | njen / njena / njeno (hr: njezin) | njen brat |
| mi | naš / naša / naše | naša škola |
| vi | vaš / vaša / vaše | vaš auto |
| oni | njihov / njihova / njihovo | njihova djeca |
| subjekat rečenice | svoj / svoja / svoje | volim svoj posao |
Prisvojna zamjenica se slaže s onim što se posjeduje (kao pridjev): moja sestra, u mojem / mom gradu, s mojim prijateljem.
Svoj se uvijek odnosi na subjekat rečenice. U trećem licu razlika je bitna:
U prvom i drugom licu moguće je i svoj i moj / tvoj: Imam svoj / moj stan. Svoj se nikad ne upotrebljava u samom subjektu: Njegova žena radi (ne „svoja”). Za pitanje o vlasniku: Čija je ovo knjiga?
Pokazne zamjenice: tri udaljenosti.
| značenje | oblici | |
|---|---|---|
| ovaj | blizu govornika | ovaj / ova / ovo; ovi / ove / ova |
| taj | blizu sagovornika, ili ono što je upravo spomenuto | taj / ta / to |
| onaj | daleko od obojice | onaj / ona / ono |
Kad nešto predstavljamo, koristimo nepromjenjivi srednji rod ovo / to: Ovo je moja sestra. To su moji roditelji.
Prevodi riječi iz svog čitanja, ponavljaj ih karticama i vježbaj rečenicama s prazninama.
wortlo.com →